O TATAMA I O TOME ZAŠTO SU VAŽNI

Sažeti podaci istraživanja uključenosti očeva u posljednjih 30 godina opisanih u časopisu Father Involvement Initiative (Ontario Network, Volume1, Fall 2002.; Sarah Allen MSc i Kerry Daly, PhD, University of Guelph)

 

-dojenčad pokazuje veću privrženost ocu ako je on uključen u njegu , isto tako bolje se snalaze u nepoznatim situacijama i prilagodljivi su takvim ili stresnim situacijama ( Kotelchuck, 1976; Parke & Swain, 1975), , opušteniji     su u istraživanju okoline (((Biller, 1993; Parke & Swain,1975; Pruett, 1997).

-djeca, čiji su očevi uključeni u njihovu njegu, odgoj i razvoj više uživaju u školovanju, imaju pozitivna stajališta prema školi, sudjeluju u izvanškolskim aktivnostima i završavaju škole, te imaju općenito manje problema u školi (Astone & McLanahan, 1991; Brown & Rife, 1991; Mosley& Thompson, 1995; National Center for Education Statistics, 1997; William, 1997)

-djeca,čiji su očevi uključeni u njihovu njegu, odgoj i razvoj pokazuju više spoznajne sposobnosti pri standardiziranim intelektualnim procjenama  ( Lamb 1987;Radin 1994) i imaju viši IQ ( Gottfried 1988;Honzik 1967;radin 1972;Shin 1978.)

-uključenost očeva osigurava djeci i mladima veću toleranciju na frustracije, kontrolu emocija te samoinicijativu (Mischel, Shoda, & Peake, 1988), te kontrolu emocija (Easterbrooks & Goldberg,1990).

-djeca i mladi koji odrastaju uz prisutne i angažirane očeve, odrastaju puni samopouzdanja, te su osobno i socijalno prilagodljiviji (Fish & Biller,1973)

-djeca su bolja kada je njihov odnos s ocem siguran, podupirateljski, obostran, blizak, emocionalan, njegovan i topao (Biller, 1993; Easterbrooks & Goldberg,1984; Lamb, 1986, 1997; Radin, 1981).

-najvažniji čimbenik na temelju kojeg se može predvidjeti suosjećajnost (empatija) kod djece i odraslih jest visok stupanj uključenosti očeva u djetinjstvo i odrastanje ( Koestner,Franz, & Weinberber, 1990; Lamb, 1987; Radin,1994; Sears, Maccoby, & Levin, 1957).

-djeca koja rastu uz uključene očeve tolerantnija su i puna razumijevanja (McClelland, Constantian,Regalado, & Stone, 1978), , socijalizirana i kao uspješni odrasli ljudi (Block & van der Lippe, 1973),, s većom mogućnosti sklapanja uspješnih brakova (Franz,McClelland, & Weinberger, 1991; Lozoff, 1974).

-prisutnost i angažiranost očeva u razvoju djece štiti djecu od poremećaja u ponašanju i svakako utječe na manju mogućnost nasilja u vršnjačkim odnosima, manje ovisnosti i drugih oblika neprimjerenog ponašanja. Adolescenti koji su ostvarili primjerenu identifikaciju s očevima u 80% slučajeva neće biti osuđivani na zatvor, a u 75% slučajeva sigurno će znati izbjeći samohrano roditeljstvo (Furstenberg & Harris, 1993).

 

 

 

A što kada tata nije uključen?

 

Sažeti podaci istraživanja uključenosti očeva u posljednjih 30godina opisanog u časopisu Father Involvement Initiative (Ontario Network, Volume1, Fall 2002.; Sarah Allen MSc i Kerry

Daly, PhD, University of Guelph ) :

 

  • djeca koja žive bez očeva češće će imati slabija školska postignuća (Hetherington & Stanley-Hagan, 1997; Horn & Sylvester, 2002).

Isto tako imat će češće problema u ponašanju tijekom školovanja, (Hetherington & Stanley-Hagan, 1997; Horn & Sylvester, 2002), kao što je poremećaj pažnje, slabija koncentracija, češće će odustajati od srednje škole ili uopće školovanja (McLanahan & Sandefeur, 1994).

  • dječaci koji odrastaju bez oca češće su manje samopouzdani, osjećaju se krivima, skloni su samooptuživanju, teško kontroliraju ljutnju, slabiji su u procjeni dobra i zla, (Hoffman, 1971; Hetherington & Martin, 1979)).- djevojčice koje odrastaju bez oca manje su suosjećajne, teško kontroliraju ljutnju, slabije razlikuju ono što je ispravno, a što pogrešno (Hetherington & Martin, 1979).
  • djeca koja su prisiljena odrastati bez očeva u prosjeku lakše će upasti u nevolje i neprimjerene odnose s drugom djecom, agresivnija su ( Mottet al., 1997.; (Horn &Sylvester, 2002).
  • djeca koja rastu bez očeve brige i pažnje podložnija su psihičkom zlostavljanju ili povredama psihičkog i emocionalnog zanemarivanja(Sedlak & Broadhurst, 1996).
  • adolescenti koji su odrastali bez prisutnosti oca češće stupaju u rane seksualne odnose i nerijetko postaju roditelji kao tinejdžeri (Miller & Moore, 1990;Metzler, Noell, Biglan, & Ary, 1994; US Department of Health and Human Services, 1988).